Razmišljala sam da naziv posta bude “Kako koristiti povećalo kad se čitaju brojke i slova na kutiji keksa”, ali rekoh neka bude općenito. Muku mučim s ovim postom već tjedan dana jer pokušavam sakupiti sve podatke i zakone i uredbe kako bi bila što točnija i stručnija pa sam na kraju sakupila toliko toga i imam toliko toga za reći da sam odlučila ovaj post isjeckati na tri dijela, kao da ne odam sve tajne odjednom (čitaj: da ne odustanete nakon 3 paragrafa). =))
Primjetila sam da u današnje vrijeme gdje god da se okrenem svi pričaju o hrani, i to sve češće o “zdravoj hrani” odnosno bolje rečeno “pravilnoj prehrani”. Postavlja se pitanje koje namirnice odabrati kako bi naša prehrana bila pravilna, energetski i nutritivno zadovoljavajuća i izbalansirana? Ne znam da li da to nazovem profesionalnom deformacijom, ali volim se šetuckati po dućanu i čitati što piše na proizvodima koji me interesiraju. No, kako bi mogla odabrati proizvod koji će zadovoljavati senzorske, energetske i nutritivne potrebe trebala bi znati pročitati i prevesti sva ona mala slova koja se nalaze na svakom pakiranju.
Svatko od nas jede barem nešto pakirane hrane na kojima se nalaze deklaracije (to je sve ono što piše malim sitnim slovima na pakiranjima za što većini vas, uključujući mene, treba povećalo kako bi pročitali) stoga bi ih bilo dobro znati pročitati kako bi znali što jedemo, pogotovo ako imamo dva slična proizvoda i želimo se odlučiti koji od njih kupiti.
Pa stavimo to ovako… Deklaracija je osobni dokument svake namirnice koja nam govori o podrijetlu tog proizvoda, njezinu namjenu i sastav, a istovremeno nam potvrđuje da je taj proizvod siguran za konzumaciju. Razna istraživanja potrošača pokazuju kako najveći broj ljudi prvenstveno obraća pozornost na rok trajanja, a tek manji broj pročita sva malena slova na pakiranju. Trenutno je Hrvatskoj je obavezno na proizvode stavljati samo određene informacije poput naziva proizvođača, podrijetlo, neto količinu, rok trajanja itd., no nutritivna deklaracija nije obavezna. S obzirom da se usklađujemo s Europskom unijom u svim pogledima, pa tako i u pogledu pakiranih prehrambenih proizvoda, od 13. prosinca 2016. godine svi će proizvodi na našim policama trebat će imati i nutritivnu deklaraciju (osim proizvoda malih proizvođača, što će biti određeno njihovim profitom – hvala CookHub =) ).
Kako bi lakše objasnila sve što sam vam htjela danas ispričati, našla sam u kuhinji kutiju keksa (kao slučajno keksa) koja ima sve lijepo navedno.
Kada uzmete neki proizvod u ruke i okrenete ga vidjet ćete da se deklaracija na poleđini proizvoda sastoji od dva dijela: u jednom su navedeni sastojci i način pripreme (ako proizvod nije već spreman za konzumaciju), a u drugom tablica s energetskim i nutritivnim vrijednostima.
U popisu sastojaka naći ćete ono što se nalazi u sastavu tog proizvoda, odnosno ono što su kod proizvodnje dodali u „padelu“ kako bi na kraju dobili taj proizvod. Sastojci su navedeni na način da je prvi na popisu onaj kojeg ima najviše (u slučaju mog keksa, to je pšenično brašno), a zadnji onaj kojeg ima najmanje (u mom slučaju arome). U ovom dijelu htjela bi samo naglasiti jednu stvar: ako u popisu sastajaka ne nađete riječ „šećer“, to ne znači da ga u proizvodu nema. Naziv „šećer“ odnosi se na konzumni šećer koji stavljate npr. u kavu, ali on vam se u hrani može pojaviti u više oblika pa ako na deklaraciji pročitate „glukozni sirup“, „fruktozni sirup“, „glukozno-fruktozni sirup“, „kukuruzni sirup“, „invertni šećer“, sve je to ukratko rečeno šećer, u nekom malo drugačijem obliku, ali šećer. Još jedna stvar na koju biste trebali obratiti pozornost su hidrogenirana biljna ulja, odnosno to su ulja, prirodno u tekućem stanju, koja su kemijskom obradom prevedena u čvrsto stanje prilikom čega nastaju, za naš organizam štetne, trans masne kiseline. Sve više istraživanja potvrđuje kako konzumacija trans masnih kiselina značajno doprinosi povećanom riziku od koronarnih srčanih bolesti, stoga ako na proizvodu vidite “hidogenirana biljna mast”, “djelomično hidogenirana biljna mast” i slično pokušajte nekako preskočiti taj proizvod. Moji su keksi dodatno obogaćeni vitaminima pa su i oni navedeni pod sastojcima. U ovom dijelu možete također naći navedene alegrene ako su prisutni u hrani. Oni će vam ili biti navedeni na način da će pisati „može sadržavati…“ (u mojem slučaju „može sadržavati lješnjak“), koji su prisutni u proizvodu zbog procesa kojim se on proizvodio, ili će vam biti riječi podebljanje, podcrtane ili ukošene u imenima sastojaka (u mom slučaju „pšenično brašno“, gdje „pšenično“ naznačuje alergen). Uglavnom, ukoliko vam je neki od sastojaka napisan različitim slovima, stilom ili bojama u pozadini, navedeni je sastojak potencijalni alergen.
Kao što sam već rekla, podaci o hranjivoj vrijednosti (energetskoj vrijednosti, sadržaju ugljikohidrata, masti, bjelančevina…) još uvijek nisu obavezni da se deklariraju no veliki broj proizvoda na svojoj poleđini ima tablicu. Navođenje hranjivih vrijednosti obavezno je samo u tri slučaja: ako hrana ima navedenu neku prehrambenu ili zdravstvenu tvrdnju (moji keksi kažu „Tiamin, niacin i vitamin B6 doprinose normalnom metabolizmu stvaranja energije“), za hranu koja je obogaćena tvarima poput vitamina i mineralnih tvari (kao što su mojim keksima dodani vitamini) te za hranu za dojenčad i malu djecu. U slučaju da proizvođač želi deklarirati podatke o nutritivnoj vrijednosti, mora se držati određenih pravila istaknutih u Pravilniku o navođenju hranjivih vrijednosti hrane.
Prvo što se treba imati na umu da se energetske i nutritivne vrijednosti na deklaraciji izražavaju na 100 g proizvoda (100 ml ako je riječ o tekućini) ili se odnose na jedan obrok/serviranje (veličina serviranja izražava se ili u gramima ili opisno poput 1 žlica, 1 komad itd.). Vjerojatno vam se dogodilo da uzmete neki proizvod, pogledate tablicu i zaključite da taj proizvod ima stvarno malo kalorija, a te su se kalorije odnosile na količinu od jednog serviranja, a ne na cijelu kutiju. Kako skužiti onda što je jedno serviranje/porcija/obrok?
Moguće su dvije različite situacije: situacija broj 1 – na vrhu tablice će vam biti napisano “po porciji” pa će na proizvodu ili biti označeno koliko je grama jedna porcija (npr. 25 g na primjeru mojih keksa), ili će biti količinski označeno koliko je jedna porcija (npr. 3 keksa); situacija broj 2 – pisat će vam koliko taj proizvod sadrži porcija (paket mojih keksa ima 300 g te je u tom pakiranju 12 porcija pa ću ukupnu količinu proizvoda podjeliti s 12 kako bi dobila koliko iznosi jedna porcija; u ovom slučaju 1/12 proizvoda, odnosno 25g).
Po mom skomnom mišljenju i u slučaju mojih keksića najbolje bi bilo da je naznačeno koliko količinski keksića je jedna porcija (npr. 3 keksa) tako da ne moram ni vagati ni zbrajati ni dijeliti nego izvadim iz kutije ta 3 keksića i iščitam iz tablice koliko sam čega unijela.
No, često se događa da na deklaracijama nema podataka o veličini serviranja, već se vrijednosti prikazuju samo kao količina nutrijenata na 100 g proizvoda pa onda sami, prema podacima o sastavu namirnice i energetske vrijednosti, trebate prilagoditi veličinu serviranja.
Toliko o meni za sada! Sljedeći puta uranjamo doslovno u tablicu pa ćemo malo plivati među svim tim brojkama i slovima i postocima.. Nadam se da nećemo potonuti! =)
Čitamo se moji!
Izvori informacija:
Healthy Little Tooth 